Peroralna primjena mnogih hranjivih tvari, vitamina, minerala i drugih bioaktivnih spojeva ograničena je slabom apsorpcijom, razgradnjom u probavnom sustavu i niskom propusnošću crijevnog epitela, što rezultira niskom bioraspoloživošću i samim time izostankom očekivanog učinka. Jedan od inovativnih pristupa razvijenih za prevladavanje ovih ograničenja jest izrada tzv. proliposoma – suhog, slobodno-tekućeg praha sastavljenog od fosfolipida i aktivne tvari koji nakon dodatka vode spontano formira liposomsku (vezikularnu) suspenziju. 

Zašto liposomi?

Liposomi su vezikule građene od jednog ili više fosfolipidnih dvosloja, sposobne inkapsulirati i hidrofilne i hidrofobne tvari (tvari topljive u vodi i one topljive u mastima), štititi ih od razgradnje te ih otpuštati na ciljanom mjestu. Unatoč prednostima ove već poznate tehnologije, klasične (tekuće) liposomske suspenzije sklone su fizikalno-kemijskoj nestabilnosti – hidrolizi, oksidaciji, sedimentaciji, agregaciji i fuziji vezikula tijekom neliofiliziranog skladištenja, a proizvodnja u velikim serijama uz očuvanu stabilnost predstavlja poseban izazov. Kao odgovor na navedene nedostatke, u literaturi je opisan koncept proliposoma – suhog praha koji se u vodenom mediju spontano reorganizira u multilamelarnu liposomsku suspenziju.

Znanstvena podloga proliposoma

Prema pregledu Singh i sur., proliposomi su definirani kao "suhi, slobodno-tekući granularni proizvodi sastavljeni od aktivne tvari i fosfolipida koji se, uz dodatak vode, dispergiraju i formiraju multilamelarnu liposomsku suspenziju". Autori navode da su proliposomi razvijeni kao jednostavna, ponovljiva i pouzdana proizvodna tehnika za velike serije liposomskih disperzija, utemeljena na svojstvu hidratiziranih membranskih lipida da pri kontaktu s vodom spontano formiraju vezikule.

U literaturi se navodi da su proliposomi "gotovo jednako dobri, a možda i bolji" od konvencionalnih liposoma, uz stabilnost znatno superiorniju liposomima, što ih čini prikladnijima za isporuku lijekova i hranjivih tvari. Kao ključne prednosti suhog praškastog oblika navode se: veća stabilnost pri skladištenju, praktičnost pri transportu, distribuciji, obradi i pakiranju, mogućnost formuliranja u kruti oblik doziranja (npr. kapsule), fleksibilnost doziranja te stabilnost tijekom postupaka sterilizacije. Liposomi nastali rehidracijom proliposoma opisani su kao slični konvencionalnim liposomima i ujednačenije veličine. Dostupna literatura opisuje nekoliko skupina metoda za pripremu proliposoma/liposoma: taloženje lipidnog filma na nosač, sušenje raspršivanjem, metodu fluidiziranog sloja, primjenu superkritičnih fluida, dualnu asimetričnu centrifugaciju te liofilizaciju. Svaka od navedenih metoda ima specifične prednosti i ograničenja, a prema dostupnim podacima proizlazi da su liofilizacija, sušenje raspršivanjem i postupci pod visokim tlakom/temperaturom u literaturi opisani kao metode koje mogu narušiti strukturu liposoma, promijeniti veličinu vezikula, ostaviti tragove otapala ili zahtijevati energetski zahtjevne i dugotrajne korake (čime se povećava cijena proizvoda). Proizvodni pristup koji izbjegava navedene korake – dakle bez topline, tlaka, kemikalija i bez sušenja raspršivanjem/liofilizacije – u skladu je s općim ciljem proliposomske tehnologije opisanim u literaturi: dobivanje stabilnog suhog praha koji hidratacijom daje ujednačenu liposomsku disperziju uz minimalno oštećenje aktivne tvari i lipidne ovojnice.

Liposomi u kliničkim i pretkliničkim istraživanjima

Sinha i sur. proveli su pilot-kliničko istraživanje peroralne primjene liposomalnog glutationa (fosfatidilkolinski liposomi, dvije doze – 500 i 1000 mg/dan) u 12 zdravih odraslih osoba. Rezultati su pokazali statistički značajno povećanje razine glutationa već nakon jednog tjedna, s najvećim porastima nakon dva tjedna: do ~40 % u punoj krvi, ~25–28 % u eritrocitima, ~28 % u plazmi te do ~100 % (dvostruko) u mononuklearnim stanicama periferne krvi. Istodobno su zabilježena smanjenja biljega oksidativnog stresa: omjer oksidiranog i reduciranog glutationa smanjio se do ~18–20 %, a plazmatski 8-izoprostan do ~35 %. Zabilježeno je i poboljšanje pokazatelja imunosne funkcije: citotoksičnost NK-stanica porasla je do ~400 %, a proliferacija limfocita do ~60 % nakon dva tjedna primjene. Autori navode da nisu opažene ozbiljne nuspojave niti razlike u sigurnosnom profilu između dvije ispitivane doze. Poznato je da je peroralni glutation inače podložan razgradnji u kiselom okruženju želuca, zbog čega je predložena liposomalna formulacija kao potencijalno učinkovitiji način njegove peroralne isporuke.

U opsežnom pregledu površinskih modifikacija oralnih liposoma (Jin i sur.) navodi se da kombinacija proliposomske tehnologije s D-α-tokoferil polietilenglikol sukcinatom (TPGS) dodatno pojačava peroralnu apsorpciju slabo topljivih bioaktivnih tvari. Konkretno, za miricetin (flavonoid s hepatoprotektivnim djelovanjem) formuliran u obliku TPGS-modificiranih proliposoma (MRC-TPGS-PL) zabilježeno je povećanje bioraspoloživosti od približno 99 % u odnosu na nemodificirane liposome i približno 701 % u odnosu na slobodnu (nekapsuliranu) otopinu miricetina, uz maksimalnu koncentraciju u plazmi (Cmax) od 14,88 μg/mL naspram 7,56 μg/mL (nemodificirani liposomi) odnosno 2,39 μg/mL (slobodna tvar) te produljeno poluvrijeme eliminacije. Iako pretklinički podaci i manja klinička istraživanja upućuju na moguću poboljšanu sustavnu izloženost pojedinih bioaktivnih spojeva primijenjenih u liposomalnom obliku, izravne kliničke usporedbe s nekapsuliranim oblicima zasad su malobrojne.

Ove godine je objavljen pregledni rad o vitaminu C (Yoon i sur., 2026), u kojem se posebno raspravlja o liposomalnim formulacijama vitamina C u kontekstu peroralne primjene iznad uobičajenih raspona doziranja. Navodi se da liposomalni vitamin C podrazumijeva askorbat inkorporiran u fosfolipidne vezikule ili nosače na bazi lipida te da pojedini takvi proizvodi mogu izmijeniti farmakokinetičku izloženost ili gastrointestinalnu podnošljivost u odnosu na klasične oblike, no autori naglašavaju da se dostupna istraživanja značajno razlikuju po sastavu, učinkovitosti enkapsulacije, veličini čestica, izvoru fosfolipida, stabilnosti i dizajnu uzorkovanja, zbog čega nalazi dobiveni za jedan proizvod ne bi trebali biti generalizirani na sve pripravke. Također se ističe da termin "liposomalno" sam po sebi ne definira izvor ili dokumentaciju kvalitete korištene askorbinske kiseline te da bi proizvodno podrijetlo trebalo prosuđivati prema ponovljivosti, kontroli nečistoća, regulatornim standardima i kvaliteti certifikata o analizi, a ne pretpostavljati kliničku superiornost isključivo na temelju liposomalne deklaracije. Ovaj oprezan zaključak relevantan je i za tumačenje bilo koje komercijalne liposomalne formulacije, uključujući vitamin C te sugerira da tvrdnje o poboljšanoj apsorpciji treba popratiti transparentnom farmakokinetičkom i analitičkom dokumentacijom specifičnom za pojedini proizvod.

Zaključak

Proliposomska tehnologija – suhi, slobodno-tekući prah fosfolipida i aktivne tvari koji hidratacijom formira liposomsku disperziju – u recenziranoj je literaturi opisana kao pristup koji nadilazi glavna ograničenja klasičnih tekućih liposoma u pogledu stabilnosti, skladištenja i mogućnosti formuliranja u kruti oblik doziranja. Proizvodni postupci koji izbjegavaju toplinu, visoki tlak, kemikalije te sušenje raspršivanjem ili liofilizaciju načelno su u skladu sa svrhom ove tehnologije, jer literatura upravo te korake povezuje s mogućim narušavanjem strukture liposoma i gubitkom stabilnosti. Klinički i eksperimentalni podatci o liposomalnoj isporuci bioaktivnih spojeva dosljedno pokazuju poboljšanu sustavnu izloženost i/ili biološki učinak u odnosu na nekapsulirane oblike. Istodobno, literatura o liposomalnom vitaminu C upozorava da se nalazi dobiveni za jednu formulaciju ne smiju automatski generalizirati na sve liposomalne proizvode, već svaki proizvod zahtijeva vlastitu analitičku i, po mogućnosti, kliničku dokumentaciju. Ipak, za očekivati je da će u budućnosti biti provedena klinička istraživanja različitih aktivnih tvari i to na većem broju ispitanika, da bi se moglo dokazati da tehnološki naprednija formulacija, poput proliposoma, uistinu postiže i bolje kliničke učinke.

Literatura

1. Singh N, Kushwaha P, Ahmad U, Abdullah M. Proliposomes: An Approach for the Development of Stable Liposome. Ars Pharm. 2019;60:231–40.

2. Jin P, Wu S, Wang Y, Ni Y, Ruan Q, Yuan Z, Yao H, Li J. Surface modification strategies of oral liposomes: functional design and barrier enhancement. Front Pharmacol. 2026;17:1801527.

3. Sinha R, Sinha I, Calcagnotto A, Trushin N, Haley JS, Schell TD, Richie JP Jr. Oral supplementation with liposomal glutathione elevates body stores of glutathione and markers of immune function. Eur J Clin Nutr. 2018;72:105–11.

4. Srikrishna T, Gobinath M, Nivedhitha S, Dhana Lakshmi K, Harshitha A, Bhargavi M, Pavani Kalyani M, Chathana C. Innovative Approaches in Liposomal Drug Delivery Systems: A Comprehensive Review of Novel Strategies and Advancements. Intern J Zool Invest. 2025;11:729–36.

5. Yoon Y, Hwang J, Yang C-M, Kim S, Lee J, Lee J-J, Moon M, Lam KHS. Vitamin C—Beyond Deficiency: Mechanisms, Clinical Applications, Formulation and Dosing Considerations, and Safety Across Stress-Responsive Conditions. Nutrients. 2026;18:2319.